„Otkriće hidrauličnog veziva, to jest materijala koji veže i može se stvrdnuti i pod vodom, potječe od Feničana. Feničanima se pripisuje priprema mortova obavijenih zračnim vapnom i vulkanskim pijeskom s Ciklada. Cisterne za vodu, ožbukane hidrauličnim mortovima, ponovno su otkrivene u Jeruzalemu i pripisuju se razdoblju Solomonove vladavine (X. stoljeće prije Krista) i rukama feničkih radnika. Grci su uvelike upotrebljavali veziva na bazi vapna; poznavanje tehnologije proizvodnje i uporabe veziva stekli su posredstvom kretsko-minojske civilizacije te je kasnije prenijeli Etruščanima i Rimljanima. Neke grčke građevine iz Herodotovog vremena (otprilike 450 –500 g. pr. Kr.), primjerice akvedukt u Argosu od kombinacije mramora i vapna, dokaz su da je to vezivo tada bilo prilično često. U Rimu je uporaba kombinacije vapna i kamena prvi put zabilježena 300. g. pr. Kr. u građevinama Apija Klaudija Slijepog: akvedukt Apije i Via Appia. (…) Rimljani su ipak bili u stanju pribaviti hidraulične mortove dodajući smjesi pucolan.
Kao i Grci i Feničani prije njih, i oni su bili svjesni činjenice da neke vulkanske naslage, kada se smrve i pomiješaju s pijeskom i zračnim vapnom, stvaraju mort koji nema samo bolju mehaničku otpornost od one koju pruža samo vapno, nego posjeduje i svojstvo otpornosti na djelovanje slatke i slane vode.”„Vapno ili oksid vapna, iz latinskih riječi calx ili xalcis, generički je naziv kojim se označavaju različiti sastavni dijelovi kalciniranog vapnenca. (…) Uporabom vapna olakšala se građevna tehnika čime se bitno pomoglo građevnoj ekonomičnosti; nadalje, zahvaljujući uporabi vapna omogućena je zahtjevna arhitektura lukova i svodova, pa se ne mora pribjegavati kamenim blokovima koji se projektiraju i 5 izvode pojedinačno, kako su još vidljivi u „opus incertum, reticolatum, mixtum” iz rimskog doba.
Vapno je podijeljeno u dvije velike kategorije: obično vapno, poznato i pod nazivom zračno vapno, jer se stvrdnjava samo na zraku, i hidraulično vapno koje veže i u vodi. Hidraulično vapno, pak, podijeljeno je na jednostavno hidraulično vapno i izrazito hidraulično vapno. Razlika između tih dviju vrsta odnosi se na veću ili manju prisutnost gline u vapnencu; izrazito hidraulično vapno slično je cementu kada je riječ o hidrauličnosti. Količina gline i manje zastupljenih tvari, primjerice magnezija, aluminija, silike, kreće se od 5 % do 15 % i sve do 20 %, čime se odgovarajuće smanjuje postotak kalcijevog karbonata.”
Više u priloženom PDF-u
Partner:
Proizvod:
Na raspolaganju smo za sve dodatne informacije kao i za slanje ponude na email: info@adriatech.hr